ZBOG ČEGA SE GASI LJUBAV? Od ljubavi do trenutka kada to više nije to

Naša veza započela je scenariom koji je uobičajen za dvadesetogodišnjake: devojka upoznaje momka u klubu, devojka odlazi kući sa dečkom, između dečka i devojke ima dovoljno hemije da bi se videli još jednom, još jednom i još jednom, dok njihov odnos ne preraste u „nešto“. Bila je to lepa, prirodna progresija i čak nije bilo potrebe ni za bilo kakvim dating aplikacijama. Romantično, zar ne?

Pili smo vino, večerali, vodili inspirativne razgovore i imali sjajan seks. Ali posle pet meseci, ježila sam se na osobine koje su mi nekada bile dopadljive - recimo njegov neustrašivi entuzijazam na plesnom podijumu i česta upotreba emocija, a viđanje sa njim počela sam da doživljavam kao žrtvovanje svog vremena, a ne kao nešto čemu sam se radovala.

Posle nekih nedelju dana poluizbegavanja sa moje strane, prozvao me je zbog moje iznenadne promene u ponašanju. Bila sam prinuđena da se suočim sa činjenicama: moja osećanja su, potpuno i nedvosmisleno, nestala. Ali nisam znala zašto. Nisam upoznala nikoga novog, a on nije počeo da slika selfije u teretani. Čak mi je dao svoju šifru za Netflix. I mogla sam solo da preterujem u gledanju House of Cards. Moja osećanja su se jednostavno promenila. Požar je bio ugašen za kratko vreme, baš kao što je brzo i planuo.

Kao i većina ljudi, veći deo dvadesetih provela sam prolazeći brzinom munje kroz različite faze u brojnim neobaveznim vezama. Bilo je tu brokera, advokata, surfera nomada… nekoliko previše posesivnih, nekoliko stidljivih i jedan totalni kreten, ali većina njih su bili pristojni, fini momci. Ipak, nijedna od ovih „veza“ nije uspela da pređe neobjašnjivi prag koji izgleda imam, bez obzira na to koliko su možda obećavale u startu. U razgovorima sa prijateljima otkrila sam da ta granica nikako nije neuobičajena. Prema rečima biološkog antropologa Helen Fišer, autorke naslova Why We Love, ovaj trend nije prisutan samo unutar mog društvenog kruga:

„Ljudi uglavnom veruju da su muškarci ti koji odlaze, a žene ne razumeju zašto, ali podaci pokazuju da su žene nestalniji pol“, otkriva Fišer. „Po statistici, muškarci su zainteresovani za obavezivanje, brak i decu, dok je ženama bitno vreme koje posvećuju sebi, negovanje hobija i često su izbirljivije.“

Šta je onda to što preokreće situaciju? Kako se to veza od zanosa pretvara u učmalost u samo par meseci, nedelja ili čak dana? Prema Fišer, sklonost ka izbirljivosti u ljubavi je čisto biološke prirode. „Žene su izbirljivije od muškaraca zbog evolutivih razloga, među kojima je i veći teret reprodukcije koji je na njima“, objašnjava ona. „Čak i u društvima u kojima su žene moćne, one generalno provode mnogo više vremena podižući decu, u poređenju sa muškarcima.“

Naravno, društvo više ne diktira da je ženama „potreban“ muškarac da bi opstale i da bi produžile vrstu, bar ne na način kako je to bilo ranije. I mnogi od nas, pripadnika generacije Y, ne planiraju potomstvo u skorijoj budućnosti (ako uopšte i planiraju).

„Iako to možda ne važi za sve, ali većina ljudi žudi za životnim partnerom“, kaže Kimberli Rasel, koja ima doktorat iz evolucione biologije i ekologije. „Čak i ako ne mislimo o tome da bi trebalo da se skrasimo, ipak možda podsvesno posmatramo osobu sa kojom smo kao potencijalnog partnera na duge staze. Ako oni ne zadovoljavaju naše standarde, produžavamo dalje.“

Nauka ukazuje da su žene oduvek imale ugrađen svojevrstan postupak skrininga, a sada kada smo nezavisnije - i finansijski i u svakom drugom smislu - pred nama je veći broj opcija. Brojnije mogućnosti često rezultiraju većom neodlučnošću. Kada je reč o spavaćoj sobi, postaje očigledno da žene nisu ništa bolje predodređene za monogamiju u odnosu na muškarce.

„Kontracepcija je dostupna u svakom trenutku, a stigma srama više ne postoji“, kaže Fišer. „Žene imaju mogućnost da upoznaju nekoga i da donesu odluku za kratko vreme. Nekoliko meseci dovoljno je da shvatite koliko ste kompatibilni. Moderne žene žongliraju nastojeći da usklade karijeru i društveni život - tako da ako nešto ne funkcioniše, one ne žele da gube vreme.“

Kako ova nestalnost utiče na veze? Da li smo mi žene osuđene na večnu neodlučnost i nezadovoljstvo? „Ljudi žele da pronađu pravu osobu da bi se skrasili, i to je dobro“, kaže Fišer. „Mislim da se krećemo ka eri brzog seksa, spore ljubavi i dugovečnih srećnih brakova.“

Tako da je izgleda ležerno Izvini, predomislila sam se ipak prihvatljivo.

Piše: Lizi Malerin/Cosmoploitan

Pogledajte još