Čarli Čaplin

Ser Čarls Spenser Čaplin poznatiji kao Čarli Čaplin rođen je 16. april 1889. godine. Bio je američki filmski glumac, režiser i kompozitor, jedan od najvećih komičara svih vremena.

Njegove komedije bile su mešavina vodvilja, pantomime, improvizacije i cirkusa, a likovi koje je igrao – hiperaktivni klovnovi koji žive u svojim haotičnim svetovima, gde opšta logika ne važi, puni gegova i ne baš prijatnih iznenađenja. Oni nose vrećaste pantalone, polucilindar i nekoliko brojeva veće cipele.

Čapil je dobitnik Oskara za najbolju muziku za film Svetlosti pozornice iz 1973. godine, i dva počasna Oskara. Njegovim najpoznatijim filmom se smatra Veliki diktator iz 1940. Američki filmski institut ga je stavio na deseto mesto na listi 100 najvećih glumaca dvadesetog veka.

Posle tragedije koja mu se desila kada je imao pet godina (majka mu je doživela nervni slom, a otac poginuo), on i njegov polubrat, Sidni, postali su beskućnici. Nakon kraćeg vremena provedenog u domu za nezbrinutu decu, Čarli je postao član dečje muzičko-pozorišne trupe u kojoj je imao nekoliko sporednih uloga. Ubrzo postaje glumac kompanije Kiston (Keystone), koja je organizovala pozorišne predstave.

Kao jedan od boljih glumaca kompanije Kiston, otišao je u Ameriku, gde je 1914. godine snimio svoja prva dva nema filma - „Keystone Was Making a Living“ i „Kid Auto Races at Venice“.

U tim filmovima predstavio je lik koji je do danas ostao njegov zaštitni znak i zahvaljujući kojem je postao prva filmska zvezda u svetu. Vrećaste pantalone, smešan polucilindar i velike cipele obeležile su istoriju filmske industrije. Narednih godina snimio je 20 filmova i prvi put se u njima pojavila Edna Pervajans, koja je narednih osam godina bila Čaplinova stalna partnerka u filmovima.

Ubrzo je postao nezavisni filmski umetnik i počeo sa samostalnim snimanjem filmova. Njegovi najveći uspesi do 1920. godine bili su filmovi „Pasji život“ i „Deran“.

Nakon toga je osnovao sopstvenu filmsku kompaniju u okviru koje je, između ostalog, snimao filmove sa već tradicionalnim likom lutalice. Najveće uspehe tridesetih godina postigao je filmovima „Mali lutalica“ i „Zlatna groznica“. Za ovaj drugi film je 1928. godine dobio Oskara.

Godine 1975. britanska kraljica Elizabeta Druga dodelila mu je, kao jednom od najzaslužnijih građana zemlje, čin viteza.

Filmove koje je snimio posle 1945. godine karakteriše satira na mnoge političke teme. 1937. godine snimio je film „Veliki diktator“ u kojem je ismevao Adolfa Hitlera, Musolinija. Bio je to prvi Čaplinov ton film. Ismevao je i mnoge američke političare, a bio je i optužen za širenje ideje komunizma, pa mu je zbog toga tokom pedesetih godina bio zabranjen povratak iz Evrope u Ameriku. Njegov film „Kralj Njujorka“ bio je zabranjen u Americi do 1973. godine (više od 15 godina). Ipak, 1973. godine bio je pozvan da primi svog drugog Oskara.

Čarli Čaplin je imao puno ljubavnih veza i afera, četiri braka i desetoro dece. Njegove supruge bile su i po više od 30 godina mlađe od njega, zbog čega je bio kritikovan u javnosti. Umro je 25. decembra 1977. godine u snu u Švajcarskoj, gde je proveo poslednjih 20 godina života.

Pogledajte još