SVETI AVTONOM: Ovo na današnji dan morate početi da radite

Udaljio se u vreme gonjenja Dioklecijanova iz Italije u Vitiniju Azijsku, u mesto zvano Soreos, i tu mnoge preveo u hrišćanstvo, i sagradio im crkvu sv. Arhangela Mihaila. Obitavao u kući nekoga dobrog hrišćanina Kornelija, koga Avtonom posveti najpre za prezvitera a po tom i za episkopa. Nedaleko od grada Soreosa beše mesto Limna, naseljeno samo neznabošcima. Sv. Avtonom ode u to mesto i ubrzo prosveti mnoge Jevanđeljem Hristovim. To ozlobi neznabošce, te oni jednoga dana jurnuše u crkvu sv. Arhangela Mihaila u Soreosu, i na službi Božjoj ubiše Avtonoma u oltaru, i ubiše mnoge druge hrišćane u hramu. U vreme cara Konstantina na grobu sv. Avtonoma podiže hram neki carski velmož Sevirijan. Na 200 godina posle svoje smrti javio se sv. Avtonom jednom vojniku, po imenu Jovanu. Taj Jovan otkopa mošti svetiteljeve, i nađe ih sasvim netljene. I mnogi bolesnici dobiše zdravlje od moštiju svetiteljevih. Tako Bog proslavi onoga koji Njega proslavljaše dok življaše u telu.

BESEDA na današnji dan govori o tome kako se duh mora hraniti Hristom da bi živeo:

Drvo jede zemlju i vazduh i svetlost. Ako drvo ne jede zemlju i vazduh i svetlost, da li će da raste i živi? Odojče na grudima majke svoje šta drugo jede nego majku svoju? Ako ne jede majku svoju, da li će da raste i živi? Tako isto ni duh naš niti će rasti ni živeti, ako ne jede Hrista, živoga i besmrtnoga. Ovde nije reč o životu opštem, kojim priroda živi, niti o životu zakržljalom, kojim neznabošci žive, nego o životu posebnom, božanskom, večnom; o životu punom i radosnom.

Taj život daje se ljudima samo Hristom, i on dolazi samo onima, koji se hrane Hristom. Svaki je čovek onoliko veliki kakvom se hranom hrani; i svaki je čovek onoliko živ kakvom se hranom hrani. Nije ovde reč o telesnoj hrani, jer se telesnom hranom ne hrani duša čovekova nego samo telo čovekovo. Ljudi se razlikuju i po telesnom rastu i životu, ali ta je razlika sasvim neznatna. Razlika pak u duhovnom rastu i životu među ljudima je ogromna: dokle se jedni ljudi rastom duha svoga jedva uzdižu nad zemljom, dotle se drugi uzvišuju do nebesa.

Pogledajte još