Prodigy: "Originalnost je ključ uspeha"

Veza između Srbije i grupe "The Prodigy" stvorena je još devedesetih, i od tada je prilično dobro "održavana" kroz njihove nastupe u našoj zemlji. Oni su uvek rado dolazili, a publika ih je prihvatala "kao svoje" (kako samo kažu), i vraćala im odličnom energijom koju su zapamtili i koja ih i dalje vezuje za nas. Baš zbog toga su i odlučili da treći Warrior's Dance festival održe baš ovde.
Zašto baš na Kalemegdanu, Keith je objasnio na samom početku razgovora:

"Tvrđava Kalemegdan je odličan prostor,odmah pored reke... lepo mesto za svirke i „podloga“ za festival. To je posebno mesto i za ovaj grad, istorijski spomenik... Prilično smo srećni što možemo tu sve ovo da organizujemo. Tu već postoji neki dobar vajb, i pre nego što se sam festival i desi."

Nekoliko puta ste već bili u Srbiji. Šta se, iz vašeg ugla, promenilo u ovoj zemlji u odnosu na ’95.godinu, kada ste prvi put došli?
Liam: Teško je reći, zaista...
Maxim: Koliko sam shvatio, tada je bio rat? Bilo je straha da nešto može da nam se desi... to se verovatno promenilo. Tada su ljudi ovde bili pod mnogo većim pritiskom, u težoj situaciji, sada su slobodniji nego onda.
Liam: Poslednjih godina, kako smo dolazili i na EXIT, osećaju se te promene.
Keith: Ljudi iz EXIT-a su sjajna grupa ljudi, i zaista je dobro doći ovde. Bili smo svuda, ali kad

Mnogo kasnije nakon nastupa čujemo priče o tome kako su nas ljudi zaista prihvatili, i to je zaista dirljivo i lepo, to poštovanje čini da se osećamo zaista prijatno ovde.

dođete negde gde se „kapirate“ sa promoterima, gde osećate da ste na istoj talasnoj dužini, kada postoji uzajamno poverenje i kada znate da ako im dozvolite da vas predstavljaju, da će uraditi dobar posao, onda postoji neki dobar osećaj u vezi te zemlje, grada, osećate se više kao kod kuće.

Još od prvog dolaska ’95., publika nas je dobro prihvatila, osetili smo to, i to je bio jedan od glavnih razloga što smo Warrior’s Dance festival doveli u Beograd. Nismo ni razmišljali o drugim mestima, bilo nam je očigledno da to treba da organizujemo ovde.

Da li je to ono što najviše volite u vezi Beograda i Srbije?
Liam: Uvek su tu ljudi, naravno, oni koji dolaze na dešavanja. Ovo je dobro mesto za svirke. Uvek smo se radovali kada treba da nastupamo na EXIT-u, jer znamo da će nas publika prihvatiti.


Kako se osećate sad, a kako se inače osećate neposredno pre nego što izađete na binu?

Liam: Opušteno... to nam je posao.
Keith: To je, zapravo, vrlo jednostavan proces, i uvek je isto. Okidač su ljudi, i bez toga ništa nije „uključeno“. U momentu kad počne muzika, u kombinaciji sa energijom publike, sve se diže. To je momentalno uzbuđenje.
Liam: Pre toga je uvek sve prilično mirno...
Keith: Jeste. Dešavalo nam se da nam ljudi uđu u garderobu u bekstejdžu, i pitaju nas „Jeste li ok? Trebalo bi da ste... “ Ne znam šta očekuju, da smo u nekoj ekstazi, da se šamaramo po licu, gledamo u ogledalu i ponavljamo „Ti si pobednik! Ti si pobednik!“ (Smeh)

(smeh) Jeste li to ikada radili?
Keith: Samo na LSD-u! (smeh)

(old_image)


Šta je za vas najbolja stvar u vezi bine?

(pauza) Liam, Keith, Maxim: Biti na bini!!
Maxim: Energija publike. Ta nezaustavljiva energija u koju uletiš. Kad muzika počne, ljudi uživaju... taj zajednički vajb... to je nezamenljivo.
Liam: To, i taj osećaj da smo ekipa. Ovaj bend je „ekipa“, jednostavno osećam kao da je sve dobro povezano...

Da li mislite da će vam sve ovo ikada dosaditi?
Keith: Ne. Kada su stvari, čiste, iskrene, prave... ne postoji tu neko objašnjenje... kada razmišljate na pravi način...
Liam: U pravu je. Zbog stvari kao što su prodaja albuma i ostala sranja, pa čak i intervjui, mnogo toga u ovom poslu postaje nekako monotono, ali svi ti momenti na bini su zaista nešto najiskrenije i imaju nekog smisla. Uđeš u studio, koji je zapravo jedna „kutijica“ i pokušavaš da stvaraš neku muziku, koja će tek na bini imati pravi efekat. To je ono što svemu daje smisao.

Večeras ćemo videti neke prilično zanimljive stvari na festivalu... Instalacije, slupana kola hitne pomoći...
Keith: Ne očekuj previše! (smeh) Možda uz neke „magične pečurke“, malo LSD-a... to bi sve izgledalo jebeno odlično! (smeh) Ovako je sve prilično uobičajeno.



Šta ćemo čuti?

Liam: Izabraćemo, naravno, neke stare stvari, nekoliko novih pesama, uvek tu ulete neke pesme koje „osveže“ repertoar. Sviraćemo duže, tako da je set lista drugačija nego na drugim festivalima. Ovo je drugačije, jer je naš festival u pitanju.
Maxim: Trudimo se da uvek budemo drugačiji, da menjamo set listu, ubacujemo pesme i gledamo kako sve funkcioniše, uvek mora da nam bude zanimljivo sve to.

Sigurno vas mnogo mladih muzičara pita za savet. Šta im kažete?
Liam: Budite originalni! Kapiraš, ako si originalan, bićeš primećen.
Keith: Ljudi stalno pitaju za savet, ali sve se svodi na ono: Izađi na binu, sviraj uživo, stvori taj „vajb“! Ako uspeš da pomeriš ljude, oni će opet poželeti to uzbuđenje. Svi imamo potrebu za tim uzbuđenjem.
Maxim: To je ključ, originalnost. Budi ono što jesi i prati ono u šta veruješ.

Pogledajte još