Bol srca

Uninije ili depresiju, duhovnici objašnjavaju kao "teško mučenje duše, neizrečena muka i kazna koja je mnogo gorča od svake druge kazne i mučenja”, kaže sveti Jovan Zlatoust.

Psalmopojac kaže "ukloni se od zla, i čini dobro", a narod poručuje "u dobru se ne uvisi, a u zlu se ne unizi".

Kada je u pitanju depresija viđena iz ugla pravoslavnog mistika, akcenat je na duhovoj ravnoteži i pokajanju.

Posebno je bito da čovek koji zapada u melanholiju ne dopusti sebi da se raslabi.

U vreme sušnog perioda duše, trebalo bi da proverimo da li se u duši javilo kakvo osećanje sujete ili uobraženosti. Uočivši ga, treba da se pokajemo pred Gospodom i odlučimo da ubuduće budemo oprezniji... Lek protiv tuge je povratak blagodati. Budući da blagodat dolazi po volji Božijoj, sve što možemo činiti jeste da se molimo da nas On oslobodi od te suše i kamene neosetljivosti", savetuje sveti Teofan Zatvornik.

(old_image)

Borba s depresijom

Duhovnici depresiju shvataju i kao duhovno bojište na kojem se kale vera i ljubav, ali i kao dobar način da proniknemo u svoju duhovnu suštinu i spoznamo svoje mane, ali i otkrijemo nove talente.

Ne plaši se borbe i nemoj bežati od nje. Tamo gde nema borbe, nema ni vrline. Tamo gde vera i ljubav nisu iskušani, nemoguće je biti siguran da li one uopšte postoje. Vera i ljubav se ogledaju i otkrivaju u nedaćama, to jest, u teškim i ozbiljnim okolnostima, kako u spoljašnjim, tako i unutrašnjim (za vreme bolesti, tuge ili lišavanja), poručuje sveti Jovan Kronštatski.

Čovek je kao i vreme

Stalna borba protiv očajanja, pa čak iako više puta ponovimo neke greške, jedna je od bitnih odrednica ovog učenja. Čovek koji stalo pada na istom ispitu, mora da se stalo diže i ispravlja.

"Zamisli da ti Gospod govori: "Na neko vreme te liših blagodatnog dara u kojem si očekivao da tvoj um nađe ispunjenje i tako pronađe mir. Da bi to postigao, dao sam ti neki drugi dar. Međutim, ti još uvek misliš na ono što je oduzeto, ne zapažajući šta ti je umesto toga dato. Zato si tužan, bolestan i padaš u uninije (tugu). Ipak, drago mi je što sam dopustio da te napadne duh tuge. Učinih to za tvoje dobro. Moj cilj nije da te uništim, već da te spasem, jer si ti Moj sin", uči sveti Jovan Karpatski.

Stanje depresije hrišćani zovu i bolom srca, pa Serafim Rouz kaže da je "bol srca stanje koje omogućava duhovno uzrastanje i projavu Božije sile. Isceljenja i slična čuda se dešavaju očajnim i bolnim srcima, koja se još nadaju u pomoć Božiju. Tako je to kad Bog dela".

I pored svih nedaća čovek bi trebalo stalno da se trudi i bude radosnog duha, na svoj jedinstven način poručuje otac Tadej Vitovnički.

Kažu, po svaku cenu treba da sačuvamo unutrašnji mir i da budemo uvek radosnog duha. Uvek. Po svaku cenu da budemo uvek radosni, uvek raspoloženi. Ali, eto, i otac Jovan Kronštatski, kaže: Mi smo isto kao vreme, čas nailazi bura, vetrovi, gromovi, a, posle sunce sija, i dobro nam je. Tako i mi. Pa posle opet naiđe oluja, pa opet sunce, I tako. Pa kaže on dalje, pošto mi nosimo i telo, na nas i na ovo fizičko telo utiču i atmosferske prilike. Kad su dobre prilike i kad nije veliki atmosferski pritisak, onda je lepo vreme i mi smo sve veseli i raspoloženi. A kad je tmurno i mi smo onda nekako kiseli. Jeste. I zato treba da sačuvamo duhovnu ravnotežu i baš onda kad je tmurno vreme da budemo duhovno mirni. Treba čovek da se trudi, da po svaku cenu uvek bude raspoložen, da uvek bude radosna duha. Zato što duhovi pod nebom gledaju stalno da budemo tužni”.

Pogledajte i:
Kad stigne "žuta minuta"
Doktore, šta mi je?
Note umesto tableta

Pogledajte još