Antiamnezija: Besprekorna država

Za sve što smo uradili u onim danima haosa mi treba da zahvalimo našoj državi, odnosno ljudima koji nas vode u svetlu budućnost. Čitave prethodne sedmice smo slušali i gledali kako se naša država (čitaj vlast) fantastično snašla u haosu koji nas je pogodio. Svi drugi su grešili. Prvo Bog, koji po ko zna koji put nije bio na našoj strani, zatim prošla vlast koja nije ulagala sredstva u efikasniju odbranu od tog istog Boga, pa narod koji nije hteo da se evakuiše, nedostatak onih mašina sa rukom što ono nešto usisava pa onda to izbacuje na onu drugu stranu što bi rekao Velja, tu su i oni izdajnici sto šire paniku po društvenim mrežama iz toplih soba i udobnih fotelja. Svi, osim bezgrešnih ljudi iz vlasti koji su uradili i više nego što su i sami očekivali.

Inače, da kažem samo da smo moja supruga i ja izbacili iz stana našu udobnu fotelju a sva vrata su nam neprestano otvorena kako bi duvala promaja i hladila nam sobe. Toliku nelagodu osećam od udobne fotelje i tople sobe, samo čekam da mi dodje neki naprednjak da me iskritikuje što to imam u svom posedu.

Naši čelni ljudi su se takodje cele nedelje hvalili kako su svi iz sveta bili oduševljeni njihovim reakcijama za vreme poplava i stalno nam nabijali to na nos sa tezom "pa ako nas iz sveta hvale, šta hoćete vi ovde". Problem je nastao kada je u istoj sedmici taj isti svet reagovao na stalne cenzorske akcije kod nas. Odjednom su ti ljudi postali lažovi i podmetači koji hoće da remete život u Srbiji i da mi to ovde nećemo dozvoliti. Ko je živeo devedesetih godina prošlog veka u našoj maloj zajednici će sigurno reći da mu je to od nekud poznato. Naravno da je i čovek, koji sada to izgovara, to govorio i tada. Dakle, gospodo iz OEBSA, ili me hvalite ili ćete na stub srama. Ko nije sa mnom on je protiv mene I ĆAO.

S druge strane, poplave su prošle pa je doneta odluka da se sada malo manje brine o gradjanima. Oni nesretnici iz Obrenovca što su bili smešteni u hotelu Slavija su najureni odatle uz grdnju da su upropastili hotel i napravili veliku štetu. Šta još hoće oni, dok se baškare po hotelu, njihovi sugradjani su po nekim halama. E neće moći, svi u hale pa da vidite. Od one empatije i saosećanja jer su, da podsetim, ti ljudi sve izgubili, ne ostade ništa.

Gradska vlast nas je takođe podsetila da je kriza prošla tako što su neke stvari koje remete budžet Maloga odmah ukinuli. Šta će nama svratišta, povlastice za penzionere i studente. Ukidaj ! Ta deca i matorci inace ništa ne privredjuju, samo nesto traže. Ista banda su i trudnice i ovi sto hoće socijalnu pomoć. Jeste, sve se nema, a čajna kobaja se seče ukoso.

Takodje, naši gradski oci su odlučili da ne menjaju bus plus već samo da naprave malo drugačiji dogovor sa njima. Da, dobro se sećate. To je onaj bus plus koji je bio najveći problem na svetu, to je ono zbog čega je Djilasa trebalo razapeti na krst, to je ono što je pravilo najveće mahinacije u Beogradu, to je ono što je bila suština kampanje za beogradske izbore. Pa šta sada ? Zaboraviće narod.

Konačno, za kraj i jedna lepa vest. Premijer je prijavio da je kupio garsonjeru. Bogu hvala, da se čovek više ne potuca po nekim iznajmljenim stanovima, konačno da ima i nešto svoje. Jeste da je malo, ali je to njegovih trideset kvadrata, svoja kućica svoja slobodica. Auto još nema kao ni uštedjevinu, ali ne može se sve odjednom. Polako, zrno po zrno pogača. Uostalom, nije on tamo neki tajkun pa da sebi može nesto vise da priušti.

Moram priznati, nisam očekivao da će nam naša besprekorna država tako brzo nakon poplava pokazati ko je gazda. A i mnogo smo se bili raspustili. Treba nas kažnjavati i vredjati nam inteligenciju. Uostalom, sami smo to tražili.

Pogledajte još