Muzika
Maceo Parker
Fank je muzika koja vas cele prožima i tera na igru. Malo je žanrova koji imaju takvu moć da vas pokrenu. A ako imate i to zadovoljstvo da vidite i čujete legendu kakva je Mesio Parker (Maceo), jedno sasvimo obično, hladno nedeljno veče u Beogradu može se pretvoriti u nezaboravno iskustvo
Možda je trebalo ovakvog muzičara ugostiti u većoj sali, interesovanje je bilo zaista veliko. Dom Sindikata bio je pun i od prvog momenta moglo je da se oseti da su prisutni oduševljeni što će videti ovog saksofonistu. Videlo se to po reakcijama već na samom početku, kada je bend izašao na binu, počeo da uvodi Beograđane u koncert uz ''Fiesta''. Mesio je već na samom startu uspeo da iznenadi i nasmeje publiku, izašao je pokriven crvenim prekrivačem, sa nekakvom ikebanom u rukama i prošetao binom...
Menadžerka benda je zatim najavila najpre trombonistu i trubača, a nakon toga i njega, kao ''najfankerskijeg saksofonistu na svetu!''.
Na prvi ton saksofona shvatite s kim imate posla, nije slučajna njegova reputacija... Ali uprkos njegovoj harizmi i načinu na koji vlada binom, vrlo brzo shvatite da bend iza njega nije samo pratnja. Tretira ih kao ravne sebi, svima daje prostora. Kada neko od članova benda solira on ih podržava, najavljuje i uživa u njihovom umeću.
Njegovo znanje i iskustvo ide dalje od sviranja saksofona. Peva, bodri publiku, komunicira, ne da vam da sedite... ''We're gonna make it funky now!'' Vrlo brzo su ljudi u sali poustajali i uživali u ritmu dobrog fanka.
Kada on svira solo, publika oduševljeno bodri svaki prelaz, kada priča o Šekspiru i srednjoj školi, publika se smeje... Doduše, Mesiovo pitanje je bilo – biti ili ne biti... fanki! Čuli smo ceo taj Hamletov monolog od menadžerke, dok je bend lagano uvodio u sledeću numeru a Mesio svirao flautu. Sve izgleda kao jedno veliko druženje, uz dobru muziku. ''Just give me some more...'' Fanku je teško odoleti... Svi su bili na nogama, svi su pratili ritam, bez obzira na to ko je bio u centru pažnje, klavijaturista, basista, neko od duvača ili prateći vokali. U nekoliko navrata smirili su situaciju uz lakše džez ritmove, ali su se brzo vraćali dobrom groove-u.
Tehnički savršeno, komunikacija sa publikom za deset.
Ništa više od toga nije ni potrebno.
Tekst: Ljiljana Zdravković
Foto: Beta
Gde?
DOM SINDIKATA - 18. novembar
Web adresa
Muzika
Geri Mur
Majstor gitare
GDE: SAVA CENTAR - 16. novembra 2008.
Glenn Miller Orchestra
Veselo, romantično i opuštajuće
GDE: SAVA CENTAR - 15. novembar 2008.
Žan Mišel Žar
Čovek orkestar i muzika koja slika
GDE: BEOGRADSKA ARENA - 8. novembra 2008.
Džoni Vinter
Let’s rock ’n’ roll, baby!
GDE: SAVA CENTAR - 28. oktobar 2008.
Rabih Abu Kalil
Emocija, filozofija i... pornografija
GDE: DOM SINDIKATA - 27. oktobar 2008.
Patriša Barber
Glas koji može da ponese i izazove najrazličitije emocije…
GDE: ZADUŽBINA ILIJE MILOSAVLJEVIĆA KOLARCA - 26. oktobar 2008.
Stefano di Batista
Svira i diše sa saksofonom
GDE: ZADUŽBINA ILIJE MILOSAVLJEVIĆA KOLARCA - 25. oktobra 2008.
Počeo Džez festival
Muzika koja oplemenjuje
GDE: SAVA CENTAR - 24. oktobra 2008.
Pol Gilbert
Jedan od najboljih gitarista
GDE: SKC - 16. oktobra 2008.
Jelen Pivo Live - 2. dan
Rok ovde nije mrtav, naprotiv
GDE: SPORTSKO REKREATIVNI CENTAR TAŠMAJDAN - 6. septembar 2008.
Jelen Pivo Live
Igi Pop - "koncert visokog rizika"
GDE: SPORTSKO REKREATIVNI CENTAR TAŠMAJDAN - 5. septembar
Common Bond
Dobar vajb
GDE: SAVA CENTAR - 24. avgusta 2008.
Nadlanu
Adresar
Žute strane
Bele strane


Vaši komentari
Kliknite ovde za LOGIN.