Puls grada
U Edenu na istoku
Priča o manijama gonjenja, o umišljenim ili stvarnim neprijateljima, nesigurnom svetu u kome svako svakom može napakostiti, i gde imena služe da bi se stavila u određene datoteke
„U Edenu na Istoku“ je drama u kojoj je Borislav Pekić preneo svoja zapažanja o svetu u kome je živeo. Mladi režiser Marko Manojlović je, čitajući priču, prepoznao svet u kome mi sada živimo. „To je svet koji se deli na pobednike i gubitnike, na one koji su ugnjetavani i ugnjetavače, špijune i predmete špijuniranja, ili u modernom globalnom slengu: achiver i neachiver-e – i kako jedni bez drugih ne postoje“ kaže Marko Manojlović.
Dva lika - starog i novog - tumače Nebojša Milovanović i Pavle Pekić. Naizgled međusobno potpuno različiti, u stvari, veoma su slični. Jedan goni nepostojeće neprijatelje, drugi od njih beži. Progonitelja i progonjenog Pekić povezuje u istu priču - optimističnu farsu u kojoj ne mogu da postoje jedan bez drugog. Samo se u naznakama vidi da su u duševnoj bolnici. Njihovo odelo to ne odaje, više prikazuje njihove karaktere. U suštini, mogu se naći bilo gde. Do umišljanja ih dovodi otuđenost, usamljenost i nerazumevanje okoline.
„I srce te otkucava, a organizam ga krvlju hrani...“ kaže lik koji u svom bunilu i nemogućnosti da podnese svet oko sebe, ne može da trpi ni kucanje sopstvenog srca.
„Balkanski špijuni“ kojima smo se smejali i još se smejemo, ali nije smešna činjenica da ih i dalje ima.
Pekić je svoje delo napisao 1971. godine, i tada je premijerno izvedeno na sceni Ateljea 212. Kolektivnu paranoju u doba komunizma sažima u ludilo dvojice junaka. Da li je moguće da se od tada ništa nije promenilo?
Marko Manojlović je rođen 1982. godine u Beogradu, gde je na Fakultetu dramskih umetnosti apsolvent Pozorišne režije, u klasi profesora Slavenka Saletovića. Svoju debitantsku predstavu „Smrt“, po tekstu Vudija Alena, režirao 2005. godine, na sceni "Studio" Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta. Usledila je predstava „Klopka“ u Narodnom pozorištu u Somboru, „Tri Praseta“ u pozorištu Boško Buha, „Pokondirena Tikva“ Narodno pozorište Kikinda i Beogradsko dramsko pozorište, „Bez maske“ Atelje 212.
Dva lika u jezgrovitoj priči predstavljaju čitav jedan sistem i svet u kome mnogi žive. Ne možete da ih mrzite, pokušavate sve vreme da ih razumete i analizirate. Šta ih je dovelo do tog stanja? Pekićeva glavna poruka i misao je da se čovek ne rađa zao, već ih takvim čini sistem. Uprkos tome što je, zbog progonitelja, i sam bio u zatvoru.
Nada Veljković
Gde?
Web adresa
Puls grada
Svet morskih plodova
Francusko-mediteranski bujabez – toplo predjelo koje morate da probate
GDE: OKTOPUS - 10. novembar 2008.
Dodeljene Bazart nagrade
Proglašene najbolje kolekcije, kreatori, manekeni...
GDE: MOVIE BAR - 6. novembar 2008.
Darko Kostić
Zatvaranje kruga
GDE: HOTEL ADMIRAL KLUB - 28. oktobar 2008.
Bal ruža
Poznati u akciji za kupovinu mamografa
GDE: HOTEL HYATT REGENCY - 24. oktobra 2008.
Dah Japana
Japanski vrt na Sajmu knjiga
GDE: BEOGRADSKI SAJAM - 24. oktobra 2008.
Haruki Murakami
Budući dobitnik Nobelove nagrade?
GDE: BEOGRADSKI SAJAM - 24. oktobra 2008.
Nina Badrić
Promocija albuma 07 u sedam gradova eks-YU
GDE: HOTEL HYATT REGENCY - 21. oktobra 2008.
Revija Suzane Perić oduševila
Najnovija kolekcija "Ladylike"
GDE: POZORIŠTE NA TERAZIJAMA - 20. oktobar 2008.
Ima dana
Spustite se kaldrmom do restorana, a onda ...uživancija
GDE: IMA DANA - 16. oktobar 2008.
Don Kihot ili fantazije ludaka
Balet Borisa Ejfmana
GDE: SAVA CENTAR - 11. oktobar 2008.
Kad knjiga leči
Humanitarna akcija za decu s autizmom
GDE: SKUPŠTINA GRADA BEOGRADA - 10. oktobar 2008.
Desetka za Devetku
Sačuvana tradicija
GDE: DEVETKA - 6. oktobar 2008.
Nadlanu
Adresar
Žute strane
Bele strane


Vaši komentari
Kliknite ovde za LOGIN.