27 July 2008, 01:56:22

Usamljenost predstavlja emocionalno stanje kod osobe koja ispoljava osecaj ispraznosti i izolacija. Tako barem kaze recnik. Medjutim recnik ne objasnjava tacan osecaj usamljenosti koji se ni ne moze objasniti vec se mora osetiti. Prosto me zacudjuje kako nas usamljenost nalazi, kao naj opakija bolest, dodje potpuno iznenada i uhvati nas potpuno nepripremljene.
Naravno da ponekad se moze predvideti, izadjete iz duge veze, braka, prijateljstva i naravno da ocekujete da cete se kad tad osetiti usamljeno. Ali u trenucima kad ste srecni, kad vam je sve naizgled potaman, nekako ispada nepravedno da vas odjednom obuzme osecaj usameljnosti, zar ne?
Ne bih isla bas toliko daleko da kazem da mi je u zivotu sve potaman, cak sta vise, trenutno sam blize onoj drugoj strani, ali opet nije mi svojstveno da se osecam usamljeno. Veceras sam bila zatecena naletom osecanja. Kao da fizicki osecam odsustvo necije ruke oko mog ramena, struka, ruke u kosi, ili samo nehajno prebacena preko mene. Cak i ona ruka koja udari u snu toliko jako da se u trenu probudim... Dodje mi samu sebe da zagrlim samo da bih osetila taj dodir drugog tela...ali telo je ipak i dalje moje...a i nije mi bas toliko udobno :)
Bilo kako bilo, naravno da nikad nije sve tako crno, pa nije ni moja usamljenost. Imam nekoga ko tek treba da stigne, i ostaje nada da ce usamljenost nestati cim osoba stigne, to tako ide zar ne?
od Freiya