9 March 2008, 10:45:03
Ako zanemarimo činjenicu (a na žalost moramo) da je vladu morao da obori sam Koštunica pošto su partije koje čine većinu u istoj očigledno bile rešene da je brane do poslednjeg upravnog odbora i skoncentrišemo se na ono šta nas čeka videćemo da slika baš i nije ružičasta... Naime, budući da aktuelni predsednik Srbije nije uspeo da materijalizuje pobedu i uspostavi je kao referendumsko izjašnjavanje za Evropu u maju ćemo kroz izbore najverovatnije imati ponovno izjašnjavanje oko istog pitanja. Ništa čudno u zemlji u kojoj se donose iste rezolucije po četiri, šest, devet... puta ali ovo, za razliku od besmislenih rezolucija, može ostaviti dubokog traga na našu budućnost. Pošto su radikali legitimisani prvenstveno od samih perjanica tzv. pro-evropskog bloka (DS i G17+) niko više i ne komentariše bliskost DSS i SRS niti zbog toga imidž DSS-a ispašta. Ukoliko DSS pređe cenzus na izborima gotovo je izvesno da će sa radikalima imati većinu i niko neće imati ni promil šanse da ih spreči da završe posao koji je počeo Milošević jer će oni, za razliku od Tadića, znati da materijalizuju rezultate izbora. Sa druge strane, ako DSS ne pređe cenzus (zbog jake polarizacije usled referendumske atmosfere), neće ni ostali koji budu išli samostalno tako da će radikali sami zajahati. Jedino rešenje bi bio široki pro-evropski front koji bi eventualno potukao radikale ali prisustvo LDP-a u istom bi bilo odlično oružje za "branitelje Kosova" (budući da u većem delu javnosti LDP ima oreol izdajnika) i to bi moglo uticati na krajnji rezultat. U svakom slučaju ne treba se prepuštati defetizmu već se treba dobro spremiti za obračun sa nacionalistima. Jer - ako sada izgube veoma je moguće da će to biti njihov konačni poraz.
od rezonanca