9 October 2007, 17:00:06
Za svakog ko misli da je prašina koja se digla oko neonacističkog skupa u Novom Sadu preterana najmanje se može reći da je u velikoj zabludi. I to ne zbog toga što je sama neonacistička pretnja toliko ozbiljna da je osim izbora za utisak nedelje neophodno i da (minimum) ceo jedan skupštinski dan prođe u debatama oko njega, već zbog toga što iza ovoga stoje mnogo krupnije i značajnije stvari. Naime, budući da je imidž političkih partija ne samo kod nas već i u civilizovanom svetu dovoljno odbojan, dosadan i nezanimljiv za ogromnu većinu tinejdžera, veliki broj politički zainteresovane omladine se stoga pronalazi u ekstremnim pokretima koji im nude upravo ono što neće naći u partijama - uzbuđenje, adrenalin i zabavu i to politički obojenu. Budući da im je u tim godinama ta forma bitnija od suštine svi ti koji zbog temperamenta zaglave u desničarskoj ekstremnoj organizaciji biće izgubljeni na desnoj strani političkog spektra celog svog života. Zato je, osim direktne borbe protiv ovakvih desničarskih organizacija, neophodno ponuditi i alternativu - uzbudljivi, interesantni i napunjen akcijom levičarski pokret, recimo na tekovinama anti-fašizma, koji će doprineti tome da mladi ljudi vođeni željom za uzbuđenjima dođu na pravu stranu i jednog dana možda postanu i ono što je postao mladi nemački revolucionar Joška Fišer. To što je sada javno promovisan jedan takav pokret u Novom Sadu (Anti-fašistička akcija) možda je i najveći dobitak za srpsko društvo. Mnogo veći od svakako neophodnog suprotstavljanja neonacistima i ostalim fašistima koje desničarske partije isto ovako vide kao svoj rezervoar kadrova za budućnost (kao i do sada uostalom - Andreja Mladenović, portparol DSS-a, jedan je od osnivača Obraza). Zato ih toliko i štede i verbalno dotiču taman toliko koliko moraju. I ni milimetar više. Smrt fašizmu! Neće proći!
od rezonanca