3 May 2007, 10:09:47
Vec celu nedelju sam iscekivao proslu subotu. Prijatelj nije morao da radi (!) tog vikenda pa smo se dogovorili da cemo napokon da sagledamo nas nemacki film du jour. Tog dana, tokom rucka, prijateljica mi porucuje: “definitivno da gledas Das Leben der Anderen (na slici)”. Znam, sestro slatka, znam! Idem veceras. I tako u subotu navece odemo lepo na retro cine-zurku … Berlin. Ost. 1984.
A tamo prica o nesudjenim disidentima. Piscima, glumcima, muzicarima, novinarima, koje drzava gusi. Ljudi koji treba da simboluzuju superiornost socijalizma kroz svoju kreativnost, ali moraju da “kreiraju” po kljucu ako-se-mrdnes-pucam-ti-u-glavu. I kako – polako – oni pucaju unutra. A drzava? Ona trune jer se deblja od pijenja krvi onih koje treba da sluzi. Ali nije ovo zapravo prica o ovim inspirativnim, liberalnim, sepia verzijama Vaclava Havela. Vec ja dva sata gledam kako Stasi Pavle mic-po-mic stize do Damaska (koji se ovog veka preselio na Ku’damm!).
Dok zid pada, ponovo pocinjes da dises, a u glavi ti – neminovno – krece vizuelni snimak spota za „Go West”. Hvala bogu za Pet Shop Boys! I ostaje samo jedan, ljutit, zakljucak: stoka partijska! Ne ponovili se.
od liberalnasrbija