Roblje u srednjovjekovnoj Bosni Ljudi su od najstarijih vremena na različite načine postajali robovi. Na bosanskom tlu prate se procesi koji karakterišu i druge sredine. U Srednjovjekovnoj Bosni (6. - 15. vijek) egzistiralo je i ropstvo mada je robovlasništvo zamijenjeno feudalnim sistemom. Robovi su ljudi sa kojima su se drugi ponašali kao sa uobičajenom trgovačkom robom, pa su ih kupovali ili prodavali i očekivali od njih korist. Ljudi su postajali robovi iz ekonomskih razloga. Robovima su postajali oni koji nisu mogli da vrate dugove ili izdrže ugovore na koje su se obavezali. Mada je to danas teško shvatljivo, ali tada su siromašnije, a brojnije porodice radi vlastitog opstanka, kako bi preživjele, prodavale neke od svojih članova. Robovima su postajali zarobljenici koji su hvatani u ratovima sa protivnicima ili u provalama, upadima na susjedna područja. Cijena roblja zavisila je od zdravlja roba (mladosti, fizičke izdržljivosti), pa su najviše cijene postizali mladići i djevojke. Ipak, ropstvo i roblje nije imalo značajniji udio u društvenoj strukturi srednjovjekovne Bosne. Značajnije se Bosna pojavljuje kao bogato izvorište roblja za susjedne zemlje. Pod izgovorom da se radi o hereticima u Bosni su hvatani ljudi i prodavani u roblje. Vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni bile su izgovor za djelatnost koja je u evropskim zemljama već odavno bila napuštena. Za inostrane trgovce u čijim zemljama je ropstvo bilo zabranjeno, kvalifikacija heretika bila je dozvoljena i dovoljna za pretvaranje čovjeka u roba, pa su Bosanci prepoznatljivi po egzistiranju crkve koja je smatrana heretičkom Crkva bosanska, bili dovoljan izgovor za legalno poslovanje. Na taj način su ljudi de genere Bosinensium završavali na trgovima širom Mediterana, u Veneciji, na sjeveru Afrike, u Španiji i na Istoku.