Jakov I., kralj Engleske Jakov I. (Edinburgh, Škotska, 19. lipnja 1566. – Dvorac Theobalds, Engleska, 27. ožujka 1625., engleski, škotski i irski kralj. Prvi je kralj iz dinastije Stuart. Jakov je bio uspješan škotski vladar ali je vladajući u Engleskoj doživio poteškoće. Zbog svoje sklonosti samovlasti i dovođenju na dvor svojih miljenika, sa kojima je imao vrlo intimne odnose, a zbog čega se sumnjalo da je homoseksualac Jakov je bio prilično nepopularan engleski vladar. Zbog svoje nesposobnosti u upravljanju financijama dolazio je tijekom vladavine u sukobe sa parlamentom i stvorio temelje za građanski rat koji je nastupio tijekom vladavine njegova sina Karla I. Tijekom njegove vladavine vlast je bila relativno stabilna, a vjerska politika do 1605. godine tolerantna. Bio je jedan od najintelektualnijih engleskih vladara koji je nastavio tolerantnu Elizabetinu politiku u znanosti i umjetnosti. Sam Jakov je bio nadaren znanstvenik te je i sam napisao mnoga znanstvena djela. U šali su mu dali epitet «najmudrija budala u kršćanskom svijetu». Djetinjstvo i vrijeme do vladavine u Škotskoj Jakov je bio sin jedinac škotske kraljice Marije I. i njezinog drugog supruga, Henryja Stuarta, vojvode od Albanyja, znanog kao Lord Darnley. Bio je praunuk Margarete Tudor, sestre engleskog kralja Henrika VIII.. Rodio se 19. lipnja 1566 u dvorcu Edinburgh i kao jedini Marijin sin postao je i zakoniti nasljednik škotske krune. Puno ime mu je Karlo Jakov, u čast njegovom kumu francuskom kralju Karlu IX.. Jakovljeva majka Marija I. i njezin suprug bili su katolici te su se tijekom vladavine suočili sa ustankom protestanatskog plemstva. Tijekom ustanka Jakovljev otac Lord Darnley udružio se sa buntovnicima te ubio Marijinog osobnog tajnika Davida Rizzia. Jakovljev otac Lord Darnley bio je ubijen 10. veljače 1567. u Edinburghu, vjerojatno iz osvete zbog smrti kraljičinog tajnika Rizzia. Jakovljeva majka Marija ubrzo se u svibnju 1567. udala za Jamesa Hepburna, grofa od Bothwella koji je bio pod sumnjom da je počinio ubojstvo Jakovljeva oca. Nju je to učinilo krajnje nepopularnom pa su je protestantske pristalice u mjesecu lipnju 1567. zarobili i zatočili. U zatočeništvu je Marija I. bila 24. srpnja 1567. prisiljena abdicirati u korist Jakova koji je u to vrijeme još bio jednogodišnje dijete. Jakov je u Stirlingu okrunjen kao škotski kralj Jakov VI. 29. srpnja 1567. u dobi od 13 mjeseci. Jakovljeva majka Marija bila je 19. svibnja 1568. prisiljena napustiti Škotsku i izbjeći u Englesku gdje je ju je engleska kraljica Elizabeta I. ubrzo dala zatočiti. Kasnije, nakon osamnest godina od zatočenja Marija je zbog sudjelovanja u zavjeri Babington koja je htjela srušiti Elizabetu I. osuđena zbog izdaje i 8. veljače 1587. na osobito okrutan način pogubljena odrubljivanjem glave. Kako je Marijinom abdikacijom pobijedilo protestantsko plemstvo, Jakov je odrastao i odgajan je u protestantskom duhu. Tijekom Jakovljevog djetinjstva i mladosti Škotskom je u njegovo ime vladalo nekoliko regenata. Za njegovo obrazovanje bio je zadužen škotski povjesničar i pjesnik George Buchanan uz kojega je Jakov stekao izvrsno obrazovanje. Vladavina u Škotskoj Kada je posljednji Jakovljev regent Lord Morton bio 1581. ubijen, Jakov je sam, sa petnaest godina, preuzeo vlast. Tijekom samostalne vladavine u Škotskoj najveći izazov mu je bio ustanak katoličkog plemstva 1588. godine. On je doveo do jačanja protestantske Škotske crkve ali i do tolerantnog odnosa prema katoličkim buntovnicima budući da se Jakov bojao izazivanja mogućih vjerskih sukoba u susjednoj Engleskoj u kojoj je Elizabeta I. vodila tolerantnu vjersku politiku. 1600. godine formirana je od strane grofa Gowriea katolička zavjera protiv Jakova, no zavjera je završila neuspješno pa su zavjerenici smaknuti.