22 February 2007, 09:48:30
Juce se po divnom danu zaputim do grada. Ajd’ kad mi je usput, ponesem nalog za placanje u jednu posrbljenu ino-banku. Prilozi potpisi, kartoni deponovanih potpisa, saglasnosti… sva sila papirologije kompletirana…
Sednem pred zmirkajucu gospodicu (valjda) i pruzim papire…
Ona pogleda i zacvrkuce: “ I licnu kartu, molim Vas..”
Dzepovi, torba… rezgrnem krs i dam…
Ja: “Evo, a sta ce Vam?”
Ona: “Znate, to je u skladu sa propisima o sprecavanju pranja novca… Moramo da upisemo podatke donosioca naloga..”
Suzbijem zabezeknutost, skinem izbecenje sa lica i kazem:
“Gospodjice, ja pare perem bez naloga… uglavnom u farmericama…nefirmiranim, da ne pada u oci..”
G-djica zmirka i izvinjava se…
Kad sam izasao i sabrao utiske pocelo je da me prozima zadovoljstvo…
Nakon par propusta kad su izvesni milioni ojroa napistili nase tlo a za njima otisli i tajkuni da o njima vode racuna… konacno se neko dosetio da se tome mora stati na put…
Tako cemo sada imati tacnu evidenciju maticnih brojeva kurira i mladjih referenata kojima bi moglo da padne na pamet da posalju pare na egzoticna ostrva…
Uveren sam da kurir bez racuna na Cocoa Islands uopste ne zavredjuje da se kurirom
zove…
Sad mi je lakse… red mora da se zna..!!
Soundtrack: Family – Music in a dolls’ house
od DiamondDog