18 April 2007, 13:15:16
…I na to kazem sebi “Necu alance. Necu nikada dozvoliti da izbledis.”
Hvali me juce sekretarica „Svaka cast. Ja sam odusevljena, ali stvarno! Znas, drugi mogu da imaju i los dan, da ih mrzi da se srede, ali ti ne. Uvek tako doterana, do sitnih detalja…”
Ahh…Polazim od toga, kako meni prija i koliko uzivam, kada vidim nekog/nesto lepo. Racunam da ovako sarena i zabavna mozda i ja nekog uveselim, osvezim, ulepsam mu dan?
Takodje je i meni negde lakse, kad sam samoj sebi lepa i fina, da se nosim sa svojih 24h, kakvi god da bili…
Tako i danas. Leprsam u sarenoj suknjici…Smejem se usnama. A oke krijem.
Poslala sam sefu sledeci sms: bilo mi je uzasno lose nocas, necu da trosim reci jer se sve vidi na meni, pa cete videti :( samo da vam javim da cu malo kasniti na posao.
Sad je dosao, da me zagleda, i pokusava da me nasmeje recima:” Pa jesmo rekli da nema lumpovanja, pijancenja i trovanja duvanom radnim danima?!”
…Cesto me pitaju zasto se stalno smejem? Na cemu sam?
I da nije tih pitanja, vrlo verovatno ne bih ni primetila sebe kao takvu.
Pa da jednom pokusam da odgovorim…
Nije mene narode, zivot nesto specijalno mazio. I, ne izgovaram ovo olako. Niti mi je nesto bolje, pa ni losije no drugima.
Tu si gde si, cuti i plivaj! Zbilja…Zivot se moze samo ziveti, ne i kontrolisati.
Mozda se zato smejem? Sto je greh gubiti vreme trujuci i sebe i druge, losom energijom/emocijom? Ili mozda zato sto je svako od nas, jedinstveni hitac prirode. Velicanstven u svojoj neponovljivosti, sa svim onim dobrim i losim…Bas kao i sam zivot sto nam je dat.
Jednostavno, disati, kretati se, posmatrati svet oko sebe, smejati se, pa i patiti u kompletu je takav dar, da ne shvatam one sto ne uvidjaju svoje bogatstvo.
Do skoro sam mislila da postoje dve vrste iskustva: ona dobra, sto nas grade i ona losa, sto istrose coveka. I bio me je strah tog trosenja…Mislila sam da se moram boriti da me ne promene. Da mi ne izgubim detinji sjaj…Veru? Nevinost? Da se ne ugruvam i zatvorim spram sveta…
Vise me nije strah.
Recimo da mi se izmaklo tlo pod nogama? “Srusio mi se ceo svet”?
I iznenadjena sam? Mislila sam da mi nece ostati nista… A zapravo, najednom vidim koliko mnogo imam.
Sebe.
I ne. Necu dozvoliti da izbledim.
od Alana