26 April 2007, 11:21:20
Ponekad me neko, sasvim slucajno vrati malo u proslost. To su uglavnom neki moji prijatelji, daljinom i obavezama udaljeni....pa samim tim smo udaljeni i od nekih aktulenih desavanja. Nekada taj povratak u proslost (naravno mislim skorasnju) bude bolan i tezak ... a nekad odreagujem hladno i nezainteresovano, kao da nije ni bilo ... cak mi bude i tesko da se prisetim cinjenica i detalja ... ali znam da mi opet na kraju bude zabavno i smesno ...
I svi mi oni kazu, kako sam ja jaka i kako lako podnosim prekide i raskide ... i kako umem dobro to da iskuliram, dignem ponosito glavu i nastavim dalje, kao da se nista nije dogodilo.
Hmmm ... pa dobro ... slozicu se donekle sa tim ... nisam bas tolika santa leda, jer ispod te sante je zariste (a ko zagrebe malo dublje, osetice, videce) ... Jednostavno, zivot te nauci mnogo toga ... jednom odbolujes duuuuuugo, i mislim da sa tim odbolujes sve neke buduce i eventulane prekide i raskide .... a posle toga, mozda ce grubo zvucati, ali bude neka rutina, pracena izvesnom dozom tezine i bola (pa od kamena da se rastajem bilo bi mi tesko, a ne od zivog bica u obliku muskarca ...he he).... naucena, lakse podnosim i sve brze prevazilazim.
Da li ja to matorim ili mnogo pojednostavljujem stvari? I zasto, provlaciti nervozu, bol ... prisecati se nekih nemilih dogadjaja ... treba terati to od sebe ... i skupljati pozitivne vibracije ...
uf ... lete mi misli ... ne bi valjalo, da sve odjednom stavim na monitor ... PREKIDAM....dosta....!!!!
DOBAR DAN, DOBRI LJUDI ....
od kathy