9 March 2007, 11:12:27
Prvo nisam znao ko je autor i zeleo sam da podelim ceo text sa vama, ali posto sam uspeo da ustanovim odakle text (blog b92) dajem vam isecak i link.
Svaka cast majstore, dodje mi zao sto nisam gledao :)))) ali kao da jesam...
Quote"
Bezdanvizija - polufinale
Srđan Mitrović (7 Mart, 2007 - 23:42)
BezdanAu, šta me snađe. Da sam znao. otišao bih kao čovek u bioskop i gledao bilo šta. Bilo šta. Čak i u bioskop "20. oktobar", sa drvenim stolicama, hladnom salom, lošom projekcijom. Zvuka odavno tamo nema.
Ovako sedim kod kuće, u fotelji, i potpuno paralisan od šoka. Nemam snage ni da dohvatim daljinski upravljač. Šta mi vredi, na svim programima neki ljudi u uniformama (kažu da se to zove dres) trčkaju za loptom.
Naša Nacionalna televizija (moje pravo da znam sve) evropske Srbije, priuštila je za moje pare, prenos iz "Centra Sava" takmičenje za Pesmu Beovizije. I da moj užas bude veći, ovo je samo polufinale. Ima i sutra!
Ja sam poznat po tome da simpatišem treš i kič (da ne kažem kemp), ali ovo prevazilazi sve moguće definicije. Pokušavam da nađem pravu reč... možda DNO. Ili preciznije DNO DNA.
Počelo je spektakularno: dvoje nekakvih glumaca (nisu baš toliko nepoznati) je otvorio veče sa pesmom koja je bila nesuđeni pobedik prošle godine (onda kada nam je država imala dva oka u glavi). Da moj užas bude veći, pevali su na plejbek (ili na sreću), ali glumci nisu naučili tekst pa su ONAKO otvarali usta. Jedini je problem što nisam u zadnjem redu balkona "Centar Sava", nego gledam na velikom ekranu, u krupnjaku, pa se sve vidi.
Tu već poče da me drma transfer neprijatnosti. To je boljka od koje nikako da se izlečim. Čak izbegavam da gledam film "Venčanje mog najboljeg prijatelja", jer svaki put hoću da umrem od stida kad Kamerun Dijaz zapeva u karaoke baru. I tako, užas + transfer neprijatnosti = čista paraliza. Osuđen sam da gledam Prvi nacionalni kanal.
"Quote
vise na adresi >
http://blog.b92.net/node/4735
genijalno
od Popsy