yinyang
od yin
strana 13 od 26
  8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18  
5 November 2006, 16:17:45
Sreli su se sasvim slucajno Osmehnuli se jedno drugom Cvrsto se zagrlili Seli I dva dana samo cutali Na rastanku su se opet osmehnuli Cvrsto se zagrlili I otisli Svako svojim putem Nisu imali mnogo toga jedno drugom da kazu Jer onog trenutka kada su se sreli Znali su da je svaki video Ono sto onaj drugi vidi I tu je razgovor bio suvisan Sta tu ima da se kaze Zna jedan Zna i drugi Znaju istu stvarnost Uzivali su Dovoljno je
od yin
4 November 2006, 21:32:13
Sve da razbije Po staklu bosa da igra Da ne oseca Nista Da peva I da je briga bas Slusa li je i gleda ko Da on sedi Pije i cuti Da ga ne zna Da se nikad i ne upoznaju Da tu i tamo Od zid razbije ispijenu casu Da se pobije Dok ona igra Bosa po staklu I ne oseca nista Osim znoja na telu I srca koje ubrzano kuca Da place Da se smeje Da skrati dugu kosu Od tuge Sto zivot ide A on to zna I zbog toga razbija case Da je gleda I nikad nista ne kaze Dok ona igra bosa po staklu I ne mari sto gledaju je Jedne hladne zimske noci U zadimljenoj kafani Negde na kraju sveta
od yin
3 November 2006, 17:22:19
Sipala mu je crno vino na dlanove sa njih kao iz pehara pila Vino u nedra prosipala I odmakla se Nestala u mraku Ostavljajuci ga da trne.
od yin
2 November 2006, 17:51:24
Zbog Njega Je prvobitna zena u njoj Odvalila samarcinu veka Emancipovanoj zeni Sadasnjice Samarom joj utrnula um I sada ona matericom misli U grcu ocekujuci njegovo seme Divlja,vodjena samo instiktom Svakoj bi drugoj Oci prstima izvadila U borbi za njegovu naklonost Ona ocekuje njegovo seme A do tada se sluzi drugima Da umanji bol od grca I utoli glad Svakog od njih rastrgne na komade Nesposobnog da joj pruzi sirovu strast Cekajuci njega Kanibal je postala Sazvace ih i baci Lesinarkama gladnim Ni jedan nije dovoljno dobar Kao onaj zbog koga se materica grci Ocekujuci njegovo seme.
od yin
1 November 2006, 19:30:01
Ona ga oseca U dubini svoga bica U samom centru zenske prirode Recima on prodire duboko u nju Na pocetku klizi sasvim nezno A kako misao napreduje sve jace Do granice kada pocinje bol Izazivajuci zanesenost, prigusene uzdahe I ugriz za usnu do krvi A onda joj lize ranu sasvim suptilno I niko ne zna zeli li on Da joj dotakne dusu
od yin