8 October 2008, 10:18:45
Ovo je pocetak... Sama zapocinjem 'novi zivot'...
Necu da gajim bilo kakva ocekivanja, neka bude kako bude. Pocetak mora biti tezak. Zato draga moja, nemoj da se plasis jednog, drugog treceg gubljenja po velikom gradu. Jedino tako mozes da naucis. I svi ti ljudi koje ne pozajes... E jbg, upoznaces ih. Oduvek si bila optimista, sada samo pravo napred, nema osvrtanja unazad...
Nakon 3 sata raspakivanja, vec se osecam kao kod kuce. Doduse, malo je tiho za moj ukus ali valjda ce uskoro i neka cimerka da upadne sa svojim cavrljanjem i svojim paricama xaxaxa
A ko bi rekao...Ako pokusas mozda i uspes pa se mozda ispostavi da ipak znas ponesto o kompjuterima jeeee
Dakle, ja sam mlada i izgubljena devojcica u velikom gradu... Nije losa uloga, izgleda da ce telefon informacija da zvoni cesto ovih dana, ne zelim niciju pomoc(mislim na moje drugove koje kao i imam ovde). Jer, ako nekad (a to i jeste moj zivotni nezvanicni plan) zavrsim u jos vecem gradu u drzavi gde nikog ne znam, hocu da kazem : Mogu ja ovo, vec sam ovo radila!
Sad odoh da zavrsim raspakivanje pa da se domacinski odomacim u svom novom stanu!
I sta sad ja da radim? Kasno je da idem negde a ne bih ni znala gde a rano je da spavam. Tv donosim sl vikend, na kompu imam jedan moj folder. To je ovo sto sada pisem a moram priznati, moj zivot u ovom trenutku nije posebno zanimljiv cak ni meni. Imam neku knjigu ali iza lepih korica se krije samo gomila gluposti. Nepovezanih gluposti. Mozda sam staromodna ali ova moderna literatura mi ne lezi.
Imam knjigu bajki (Grozdana Olujic). Opet kazem, mozda sam ja debil ali bajke su nesto najbolje. Nekako se izgubis u nekom drugom svetu i (zvucacu kao neka matora uciteljica) sve pouke iz bajki naravno mozes da primenis na svoj zivot.
A koliko li treba bojleru da zavrsi svoju rabotu? Ma naci cu sebi neku zanimaciju pa ne zvala se ja.....Tierra...
od Tierra